- ' I wish I could be a better me; for you ♥.
She.



17.10.2010.

ghdsjghdjhkdkjgkd!

U moru problema koji su me jutros mučili, ja sam pronašla dvije kapljice sreće. I znate šta ? Odlično se osjećam! Cijelu sam se noć smijala; bila perverzna ; pjevala.

Ovom prilikom želim da se zahvalim Bogu i na Nestea ledenom čaju; te Kinder Bueno čokoladicama, koji me zaista vraćaju u život. Oni su moje svijetlo u tami, buahahaha!

I znate šta još?
Podhitno moram prestat psovat. Što je previše, previše je.

I znate šta još?

JA NISAM NORMALNA; LALAALALA!

16.10.2010.

- a srce uvijek hoće ispočetka.

Uzmemo li u obzir to što je subota i to što sam prošle sedmice bila prva smjena, ustala sam veoma rano. Bilo je skoro 8 sati, a ja sam već bila na nogama. Prva misao koja mi je prošla kroz glavu bila je: Gotovo je. I nasmijala sam se. Iskrenije no ikada.
Preko nekih stvari se ne može i ne smije prijeći. Za neke je to što je on rekao sitnica, ali za mene nije. Pitam se poznaje li mene uopće iko. On da me poznaje nikada ne bi rekao ništa tako. Ona također. Pitam se zašto sam im uopće vjerovala; zašto li sam mislila da me poznaju. To je tako. Ljudima daš svoje srce na dlanu i oni ti ga slome, jebeš ga.
Jedno neka bude jasno: ja neću žaliti nikada za onim vremenom koje smo proveli zajedno. Neću, jer on zaista jeste bio uz mene. Neću, jer je on bio taj koji je crtao osmijehe na moje lice. Neću, jer sam zahvaljujući njemu odrasla za samo 3 mjeseca. Neću, jer sam ga voljela. Volim ja njega još uvijek, samo... previše je štete naneseno mome srcu. Nemoguće je porediti sve one zajedničke trenutke sreće sa onim satima bola, kroz koje sam prolazila ja, sama.

Voljela bih sada, poslije svega otići negdje.
Voljela bih šetati, pričati sa nekim. Voljela bih da se smijem sa nekim, da zajedno plačemo. Voljela bih da nekoga zagrlim i da kažem: Volim te. Nikada nisam imala takvu prijateljicu; onu pravu. A ona mi treba, u ovim trenucima više nego bilo šta drugo.

Nemojte misliti da sam ja sada nesretna ili tako nešto. Nisam, zaista. Sve ovo mi je dalo mnogo snage. I smijem se, pjevam. Samo bih, eto, voljela da imam sa nekim podijeliti tu sreću.

 

 

Mnogo puta do sada sam okretala nove stranice života. Ovaj put nisam.
A znate zašto ?
Kad otvoriš novu stranicu života i počneš je ispisivati, dobiješ potrebu da se vratiš nazad. I onda, srce poželi da nastavi tamo gdje je nekada stalo. A to mi sada ne treba.

 

Ti me nisi prestala;

i nikad nećeš prestati!


Stariji postovi