-ejoooj!

Danas sam se sa jaranicom uputila ka staroj, dobroj, osnovnoj školi. Bilo je… čudno. Na hodnicima nema gužve; niko nije sjedio na onim našim stepenicama. Čudno je bilo sjediti na školskom dvorištu i posmatrati oko sebe. Sve je tako… drukčije. Ne znam jesam li se promjenila ja ili se stvarno promjenilo sve ono što sam…

Nastavi čitanje →

– nebo zna.

Ako si sretan; onda neka si. Čudno je to kako nakon trenutaka smijeha, neke prividne sreće, spokoja, moraju doći trenuci bola, suza. Baš kao i večeras. Po prvi put sam večeras zaplakala pred toliko ljudi. Svi ti ljudi su meni kao prijatelji, sa svima sam relativno bliska, ali ja kakva jesam, ne dopuštam da me…

Nastavi čitanje →

– sjećanja!

Još uvijek zadrhtim kada me naša pjesma podsjeti na sve kroz šta smo prošli. Pokušavam otjerati uspomene; pokušavam ih vratiti u prošlost, gdje im i jeste mjesto. Ali… ne ide, jebi ga.  [IMG]http://i53.tinypic.com/n1q1.jpg[/IMG] A ja molim Boga samo da prođe sutra. I da se u subotu desi… nešto. Nešto što bi me vratilo u život;…

Nastavi čitanje →

-sjeti se.

Umjesto da sam se odmah jutros bacila na geografiju, historiju, njemački i engleski, ja sam se prvo zezala sa rodicama, a potom i nastavila spavati. Da, prespavala sam cijeli dan. I probudila sam se umornija nego što sam bila. Već nekoliko dana se pitam: ŠTA SE DEŠAVA SA MNOM ? Samoj sam sebi čudna. Daleka…

Nastavi čitanje →